Na suđenju za ratni zločin počinjen u Prijedoru, zaštićeni svjedok je kazao da je krajem jula 1992. čuvao stražu na punktu u Hambarinama i čuo pucnjavu, a kasnije je saznao da je Vojna policija htjela da pobije neke ljude, a jedan im je bio pobjegao.
Svjedok S-8 je izjavio da je oko ponoći bio sam na straži na spratu kuće i čuo je da je došlo vozilo, nakon čega je čuo glasniju priču, a zatim galamu.
“Nakon 15 do 20 minuta začula se pucnjava iz više oružja, i nakon toga pojedinačni pucanj u daljini. Nisam mogao vidjeti odakle je vozilo došlo”, opisao je svjedok, pojasnivši da je stražu čuvao kao pripadnik Ljubijske čete Vojske Republike Srpske (VRS).
Za optužene Boru Milojicu i Želisava Rivića svjedok je rekao da ih poznaje, te da su i oni čuvali stražu zajedno sa svjedokom S-10.
Milojica i Rivić, bivši pripadnici Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske brigade VRS-a, optuženi su za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. godine.
Pred kraj smjene, kazao je svjedok S-8, došao mu je kolega Knežević i rekao mu da je Vojna policija došla da pobije neke ljude i da je jedan pobjegao.
Naredno jutro, kako je ispričao, u kuhinji je vidio kako se S-10 raspravlja s Milojicom. Pojasnio je da je S-10 govorio Milojici kako će o nekom događaju obavijestiti nadležne i da ne može da trpi neka dešavanja.
“Pretpostavljam da se to odnosilo na ta prethodna dešavanja”, izjavio je svjedok i dodao da mu je poznato da su optuženi koristili vozilo “golf” bijele boje na čijem krovu je bio natpis “UN”. Naveo je da ih te noći nije vidio u tom vozilu.
Na ovom ročištu trebao je iskaz dati i svjedok S-10, ali je zbog lošeg zdravstvenog stanja njegovo saslušanje odgođeno za 21. decembar.
BIRN